Zagreb
19 May, Thursday
10° C
TOP

S-Box se vratio u grad!

Pita mene frend iz doma neki dan, zadovoljno se vrteći u cimeričinoj stolici, što je to u ženskim sobama da su tako cozy (kao pravom mladiću modernog doba, anglizmi mu nisu strani). ”Dobro ajde, možda jer ženske uvijek imaju pet jastuka umjesto nas koji imamo jedva jedan… i te pivice koje imate na prozoru okej, ali nije samo to… Kužiš, ova stolica mi daje savršenu potporu donjim leđima!”

Napola se isključivši, razmišljam i ja u čemu je tajna, i zaključim da odgovor leži negdje između toga što smo cimerica i ja provele cijeli vikend rezuckajući jesenske ukrase zahvaljujući kojima nam soba izgleda kao dječji vrtić i toga da sam uspjela u dečkov stan u par mjeseci naslagati više svojih stvari ”za svaki slučaj” nego on tijekom tri godine života u istom.

To je bilo poprilično ironično jer mi je u tom trenutku na stolu stajao popis svih stvari koje sam zaboravila donijeti tijekom selidbe i zbog kojih sam uznemireno konstatirala da sam došla apsolutno nespremna u novu akademsku godinu, a izgledao je ovako:

– laptop – Lenovo?? (Nakon cijelog ljeta razmišljanja i odgode kupnje zahvaljujući sretnoj vijesti o nastavi uživo, shvatila sam da ga ipak treba nabaviti prije nego što se zaredaju seminari)
– otići u Ghetaldus – nove naočale!! + pitati za Blue Protect (usprkos dioptriji -5 i tome što sam stare uspjela uništiti tako što sam sjela na njih, ljeti ionako trebaš samo leće kad stalno             nosiš sunčane pa i to uspiješ ne imati tjednima)
– ulošci Violeta (oni obično još zalijepe onu super praktičnu vlažnu maramicu)
– kondomi Durex (da ulošci ne budu kupljeni uzalud)
– Venus britvica (iako me površina tijela koju treba proći natjera da svaki tjedan iznova koketiram s idejom prirodnog izgleda)
– Borotalco dezedorans (još pokušavam shvatiti kako ga žena s genetskom predispozicijom za znojitis uspije zaboraviti ponijeti)
– nova Pipi od mandarine i lubenice (jer se nova soba uvijek krsti ginom, a otkriće ljeta je da najbolje ide uz Pipi)
– Uno (nakon četiri godine srednje škole i tri godine studiranja, i dalje ne znam belu u četvero pa je najlakše maskirati tu sramotu ponudom karata koje mi koliko toliko idu)
– Oreo (užina za između predavanja)
– San (užina za između vježbi)
– Halls žvake (za nakon silnih užina)
– Čokolino protein (da uspijem izdržati do ručka; izgradnju mišićne mase i dalje odgađam)
– Lino pahuljice (za dijete u meni)
– Fini Mini juha (za malo tople utjehe nakon cjelodnevnog izbivanja iz svoje cozy sobice)
– Nescafe 3u1 (kasnilica ujutro nema vremena čekati 15 min da provrije voda u džezvi za tursku)

Kad sam to lijepo, ljuta na sebe, ispisala i zbrojila, još sam ljuće shvatila da sam novac koji bi mi za to trebao potrošila na koktele, sladolede, šešir, kremu za sunčanje i ostale ljetne radosti od kojih trenutno nemam ništa osim par kila više. Za laptop i naočale sam, doduše, imala kasicu prasicu, ali i dalje nisam odlučila koji mi laptop treba, a budući da je kasica blago načeta, bilo bi zgodno da nabavim neki popust za naočale.

Kad bi mi barem neki moj prijatelj to sve nabavio… To bi ipak bilo predobro da bi bilo istinito, jelda? Možda i ne, ako se sjetiš da se S-box vraća u grad!