Opće poznata stvar je da temelj ovog bloga čine studentske teme i to će naravno zauvijek ostati tako, ali danas ćemo otići korak dalje.

Da vam otkrijem tajnu, blog danas piše osoba koja više nije student…Huh, znam da zvuči grozno (kako vama, tako i meni), ali nemojte brinuti, mladost u duši me nikad nije napustila, tako da nekad živim i ne baš u skladu sa svojim godinama (što znati biti i česta opaska mojih roditelja). „Kad ćeš se više uozbiljiti?“, „Imaš skoro 30 godina“, „Vrijeme je za ozbiljnija životna pitanja, dosta je bilo partijanja“, „Pa tebe stvarno nikad nema doma“ samo su neka od pitanja/komentara s kojima ćete se vrlo vjerojatno ubrzo susresti. Ali… Ne očajavajte!

Istina, imam skoro 30 godina, nikad me nema doma, vrijeme je za ozbiljnija pitanja, a ja nisam baš preozbiljna… Možda je jedan od razloga upravo taj što sam u konstantnom doticaju s vama – mlađahnim studentima. Upravo vi ste moja najdraža skupina ljudi i čvrsto vjerujem da je studentsko doba najljepše doba, a mislim i da sam svoje „mane“ odnosno neozbiljnost, ljubav prema partijanju, konstantna „švrljanja“ negdje i slične stvari uspjela pretvoriti u svoje vrline i da me upravo to oblikovalo u osobu kakva sam danas. I zato… Uzmi u obzir dobronamjerne savjete ljudi koji te vole, ali ostani dosljedan sebi.

Iako u životu ne žalim apsolutno ni za čim, neke stvari bih iz današnje perspektive možda i odradila drugačije. Znaš kako se kaže… Lako je biti general nakon bitke. Opet napominjem, sve se može i naknadno srediti i riješiti, nema mjesta za paniku, u životu samo treba biti uporan, pozitivan i optimističan, ali pokušaj ipak biti mrvicu odgovorniji od mene (odgovorno tvrdim da ovo iz mene progovara glas „odraslih“, moram pokazati roditeljima koji još ne kuže da sam se ipak malo uozbiljila i počela naginjati ka „ozbiljnijim“ životnim planovima).

Svoja iskustva iz studentskih dana, kao i savjete ne tako davnog studenta i (relativno) nove radne snage ću rado podijeliti s vama.

1. PRONAĐI STUDENTSKI POSAO/ODRADI PRAKSU
Samo ću ti reći da su svi moji prijatelji koji su studentski radili neki „ozbiljan“ posao danas puno dalje od onih koji nisu. Svako iskustvo je dobro, ali ovdje ipak ne mislim na jednodnevne poslove ili nešto što ne možeš povezati sa svojom strukom. Radila sam brojne studentske poslove i love mi nikad nije falilo, ali pretjerane koristi od poslova nepovezanih s mojom strukom u daljnjoj budućnosti nisam baš imala. Naravno, dobro dođe na razgovorima za posao, ali puno, puno i opet puno ti je lakše kad te firma u kojoj si već radio/la samo zadrži nakon što završiš faks. Dat ću ti i primjer svoja dva prijatelja. Tijekom studiranja, prijatelju broj 1 (tako ćemo ga nazvati za ovu priliku) se otvorila prilika da radi u banci administrativni posao za 16 kn/h. Prijatelj broj 2 mu je govorio da nije normalan i da je to teško iskorištavanje jer je većina drugih prijatelja tad radila za dosta više (25 kn/h), tako da je ova opcija izgledala malo suludo, pogotovo ako uzmemo u obzir da se radi o banci. Uglavnom, prijatelj broj 1 je ponudu prihvatio i sad radi za otprilike 12 000 kn, dok je prijatelj broj 2 nakon faksa tražio posao više od godinu dana i sad je prilično nezadovoljan svojom pozicijom, a i plaćom te i sam žali za određenim prilikama. Nekad se nažalost potrebno žrtvovati, ali se ovakva žrtva u dosta slučajeva provjereno isplati.

2. PUTUJ, PUTUJ I OPET PUTUJ
Ne slušaj apsolutno nikog jer će ti svi uvijek imati nešto za reći i dodati (pogotovo naši dragi ali i vječno zabrinuti roditelji), PUTUJ! Putovanje ti omogućava upoznavanje različitih kultura, proširuje horizonte, stvara nezaboravne, ponekad i životne uspomene, a isto tako i prijateljstva… Danas ima toliko low budget opcija (samo ću reći da sam ja upiknula let iz Zadra za Marseille za 3€ i otišla doslovno na kavu tamo), tako da nemojte to propustiti. Iskoristit ću izreku koja mi je uvijek bila fenomenalna – Travel is the only thing you buy that makes you richer. Tu bih stala, mislim da je sve jasno.

3. NE TROŠI ENERGIJU NA (TEBI) NEBITNE LJUDE
Moj vječni problem. Milijun poznanika i klasično pitanje „Kad ćemo na kavu?“. Uvijek mi je bilo neugodno „otkantavati“ ljude iako mi se u tom trenutku uopće nije išlo s njima. Ok, nekad bih smislila opravdanje, dva, tri, ali četvrti put bih ipak otišla. Doma bih se naravno vratila nezadovoljna jer sam upravo u tom vremenu mogla napraviti nešto puno bolje, korisnije, zabavnije, ali ne, ja sam otišla. Pliiiz, nemoj trošiti energiju na ljude za koje si uvjeren/a da s njima nemaš što raditi! Radije pročitaj knjigu, sudjeluj na nekoj od besplatnih online edukacija, prošeći po svježem zraku, itd. Rad na sebi će ti biti od nevjerojatne koristi kasnije.

4. NEMOJ SE TJEŠITI DA JE PRODULJIVANJE FAKSA OK
Nije ok i to je stvarno jasno kao dan, a i nadovezala bih se na točku 1. Bit će ti teže pronaći posao odužiš li faks, tako da niti jedan jedini razlog nije dovoljno opravdan da se smiješ tješiti da je to ok. Priznajem, i ja sam imala nekoliko teorija zavjere. „Ovaj profesor je stvarno užasan“, „Produljivanje će mi ipak dobro doći zbog studentskih prava“, „Možda bolje da prenesem mikroekonomiju, a da se pošteno posvetim statistici i položim nju da na kraju ne padnem oba“. I tako u krug… Zvuči poznato? Nemoj, nemoj!

5. AKO SE DVOUMIŠ I MISLIŠ DA BI (MOŽDA) TREBAO/LA TO NAPRAVITI, NEMOJ DATI MRAČNOJ STRANI DA TE ODVUČE ?
Ovdje se opet mogu nadovezati na točku 3. Kad se radi o dobrim prijateljima, molim te da ono „A danas mi se stvarno ne da“, „Ići ćemo drugi vikend“, „Ne moooguuu, strgan/a sam“ sačuvaš za neku drugu priliku. Kad se samo sjetim koliko mi se puta nije dalo, a ipak sam otišla. Isto vrijedi i za poslovne razgovore, simpatije/dečke/cure… U nekoj firmi za koju nikad nisi čuo/la možda leži prilika tvog života, a onaj koji ti je zapeo/la za oko, a čuo/la si milijun tračeva o njoj/njemu je možda ljubav tvog života. Ne znaš dok ne probaš i zato ne slušaj xy komentara, ne traži 501 razlog zašto otići, a zašto ne otići… Ono što danas jedino znam je da bi bila beskrajno siromašna bez svih silnih uspomena i iskustava da nisam otišla negdje za što sam se u tom trenutku dvoumila. Naravno, nije uvijek sve tako bajno, razočaranja ima puno, ali ona se zaboravljaju, a uspomene su vječne. Nekad upravo iz „li-la“ situacija znaju ispasti nevjerojatne priče. ?

I za kraj… Zapamti – jedan je život, studentski dani brzo prođu, a na tebi je samo da svaku priliku lijepo iskoristiš i živiš punim plućima!

U svemu tome, ja ti želim puno sreće.

By: Tina Turuk